19/01/2018

Stefan Ivanišević, već godinu i po dana ide na SOFA aktivnosti, a od nedavno je postao i član SOFA udruženja. Svoje mesto pronašao je u timu za sport, a za ovaj korak odlučio se u želji da probudi mlade i pokaže im zašto je važno baviti se sportom. 

Na vratima se pojavio na prvi pogled povučen dečko, iako je njegov osmeh stvarao sasvim drugačiju sliku. Bilo je teško voditi razgovor sa njim, jer on nije poput većine – socijalno konstruisanih. Drugačijih je interesovanja, shvatanja i ciljeva. Upravo takve individue čine društvo bogatijim i lepšim.

Stefan ne voli filmove, ali uživa čitajući ruske klasike. Zanimaju ga svetske aktuelnosti i svoj život ne zamišlja nigde drugde, no u Srbiji. Mišljenja je da bi mogao da vidiš sve lepote sveta, prvo treba dobro da upoznaš svoju zemlju. Odatle, verovatno i proističe sklonost koju gaji prema prirodi. Ekološki je aktivista i nema razumevanja prema ljudima koji ne poštuju prirodu koja je upravo i najvažnija za njihovo postojanje.

Upisao je Elektrotehnički fakultet kao izazov. Pa svi su govorili da je to najteži faks, ja volim tu materiju i nekako sam baš želeo da vidim da li je stvarno tako kako govore. U njegovom slučaju, ispostavilo se da nije, sada je već na master studijama. Zaljubljenik u teoriju i istraživanje, svoje slobodno vreme najčešće provodi proučavajući, ali za sport  uvek pronađe vreme. Uopšte nije teško uskladiti svakodnevne aktivnosti i sport. Sve je u dobrom planu i njegovom pridržavanju, a toliko dugujemo sebi. Iako živimo u potrošačkom društvu, Stefan ne smatra da novac može baš sve da kupi. Novac nije merilo uspeha, jer ako bismo trasirali svoj put plaćajući i ako bi nam on značio samo kroz novac, to bi za čoveka moglo da bude sasvim deprimirajuće jer nije uspeo na moralan način. Postojanje ovakvog udruženja kao što je SOFA je veoma važno, jer je pristupačno svima.

Kroz sport je stekao mnogo kontakata, a neka su prerasla u prava prijateljstva. Kao poseban značaj sporta ističe mogućnost  spoznaje sebe samog. Baveći se sportom čovek pre svega upoznaje i postaje svesniji svoje ličnosti. Za Sofa aktivnosti je čuo pre godinu i po dana, kada je i počeo da ih koristi. Prvobitno je išao u teretanu i na plivanje, ali najlepše uspomene nosi sa aktivnosti na Adi. Volim prirodu i zato mi je najviše prijalo, mogao sam po ceo dan da provedem tamo i da radim šta poželim. Tada sam i upoznao svoje kolege iz tima i odlučio da postanem deo ove priče.

Istinsku sreću oseća kada može da pomogne drugima, a upravo u ovim godinama je to najviše i moguće, kako on ističe. Studenti mogu da imaju veliki uticaj na promene zato što poseduju najveću moć i energiju, stoga je važno da je i koristimo, radeći na podizanju svesti kod drugih i kreiranju pozitivnih promena. 

Nedelju voli da provede  na Zavodu, sa prijateljima na badmintonu, no njegova ekipa sa plivanja mu često zamera da ih zapostavlja, pa tako Stefan mora da balansira između njih, dok ne odluče da se svi zajedno okupe na nekoj od aktivnosti.

Nikada nije imao idola, oduvek sam se trudio da ne imitiram druge i da sam sebi budem uzor. Želja mu je da se oproba u hokeju i voleo bi da se zimski sportovi više poštuju kod nas.

Značajno je imati ovakvu osobu u timu, a pre svega u društvu. Malo je danas takvih, onih koji mogu i žele da vide i kreiraju pozitivne promene.

Autor: Maria Petrović

 



18/01/2018

 

 

Draga naša omladino,

Svi znamo kako je teško pokrenuti se i vratiti u formu posle praznika. Zato vas sve, i članove i one koji odlučite da nam se pridružite, pozivamo da dođete da vežbamo i družimo se.

Novu sezonu otvorićemo u Beogradu:

  • 23. januara, na Zavodu za sport i medicinu sporta, gde ćete moći da posetite teretanu i odete na plivanje
  • 01. februara, na Radničkom održaće se prvi termin za odbojku
  • 02. februara organizovali smo prvi termin na bazenu SC 11. april.

Informacije o početku aktivnosti u Novom Sadu, Kragujevcu, Subotici i Nišu biće naknadno objavljene, pa pratite naš kalendar aktivnosti, kao i našu facebook stranicu kako bi bili u toku sa najnovijim obaveštenjima


2.jpg

22/12/2017

 Nisu istih godina niti istog profesionalnog opredeljenja, različitih su životnih interesovanja i ne žive u istom gradu, ali ih povezuje ljubav prema plivanju, a nakon turnira, spaja prijateljstvo za ceo život. To su Martina Feher, Jovana Vulić, Aleksa Šehovac, Dimitrije Davidović i Bogdan Nedeljković, učesnici ovogodišnjeg SOFA Open-a.

 

 

Disciplina I: O njima

Poslednji je dan turnira, svi su na okupu, formiraju se ekipe za štafetu, smeh i po koja šala na tuđ račun odzvanja na bazenu. Jovana dok čeka svoju trku, napominje da studira španski jezik  na Filološkom fakultetu u Beogradu i obećava da će na kraju turnira pokazati šta je naučila baveći se osam godina sinhronim plivanjem. Subotičanin Aleksa, student Tehnološkog fakulteta u Novom Sadu, završava svoju trku na prvom mestu, razmišljajući kako bi atletika definitivno mogao da bude sledeći sport u kojem bi želeo da se oproba. Bogdan i Dimitrije, Beograđanin i Nišlija, iako sa različitih fakulteta, Elektrotehničkog u Novom Sadu i Beogradske politehnike u Beogradu, dele strast prema istom, dizajnu. Jedna devojka mirno sedi sa blagim osmehom iščekujući svoju trku. Kasnije, neko ju je pozvao po imenu, reč je o Martini, rodom iz Subotice. Studira na Visokoj školi strukovnih studija za obrazovanje vaspitača i trenera u svom rodnom gradu, a kada joj treninzi plivanja dozvoljavaju, voli da se počasti i sa još jednim – kik boksa.

Disciplina II: Počeci

Iako se većina ne bavi više profesionalno sportom, prisutni su u njemu rekreativno. A kao njegov značaj, jednoglasno bez dvoumljenja ističu mentalnu stabilnost i značaj po zdravlje.

Martina se nakon dve godine pauze zbog renoviranja bazena, vratila plivanju. Počela je da trenira još u sedmom razredu osnovne škole i tog perioda rado se sreća. Za nekoliko meseci sam već bila u takmičarskoj grupi, sve je išlo tako brzo i zabavno, jako mi je bilo interesantno i uživala sam jer sam ostvarila ono što sam želela pa čak i više od toga. Seća se da ljubav prema plivanju gaji još od prvih odlazaka na more sa roditeljima. Nisam želela da izađem iz vode, pa čak i kada bi mi postalo hladno. Nisam se umarala, naprotiv, dobijala sam neku dodatnu energiju. Jednostavno ta voda, boja i brzina, imaju jak uticaj na mene, očaravaju me skroz.

Za razliku od nje, Jovana se odlučila za timski sport. Svoje prve korake napravila je u takmičarskom plivanju, ali ubrzo je shvatila da to nije za nju i svoje mesto je našla u sinhronom plivanju.

 Nije mi se dopadala dinamika treninga, za mene je bio dosta monoton. Treninzi sinhronog plivanja su kreativni, izvode se koreografije uz muziku, roni se dosta i vežbaju se gimnastički elementi.

Dugo je imala strah da će ostati bez vazduha pod vodom, što joj se jednom prilikom i desilo. Bilo je to na nekom takmičenju i posle njega mi je trebalo mnogo vremena da se oslobodim, nakon tog perioda dosta sam psihički ojačala i bila sam mnogo motivisanija. Danas, ostaju joj mnoge lepe uspomene na vreme provedeno u ovom sportu.

Uz volju i želju, sve se može, ističe Bogdan, a na ličnom primeru i dokazuje. Pre tri godine počeo je samostalno da uči da pliva, a sada iza sebe ima već dva turnira i zapažene rezultate.

Naporno treniraš, stičeš kondiciju, kako volim da kažem, reč je o ,,probijanju dužina’’. Kada ne možeš više, samo treba da nastaviš dalje i onda je sve lakše. Koristio je internet na edukativan način  i uz mnoge tutorijale postigao sadašnje rezultate. Tehnika je nešto na čemu još moram da radim i smatram da se na njoj radi ceo život.

Pored plivanja, trči maratone, bavi se biciklizmom, a doskoro je aktivno trenirao kik boks. Njegov sledeći cilj je učešće u triatlonu.

Aleksa je počeo da trenira plivanje još sa šest godina, kako kaže, na plivanje su ga prvi put odveli roditelji. Iako se više ne bavi njime, trudi se da bar četiri sata nedeljno odvoji na sport. Iako je ponekad teško uskladiti svakodnevne i sportske obaveze, Aleksa u tome ne vidi problem. Sve je stvar dobre organizacije, sa planom, sve se može. Ističe važnost bavljenja sportom zbog zdravlja i održavanja fizičke spremnosti, a u plivanju je naučio da sport zahteva veliku pažnju i konstantan rad.

Kao i Jovana i Dimitrije se opredelio za timski sport, vaterpolo, u svojoj dvanaestoj godini, dok je pre toga trenirao košarku. Nikada nije kasno za bavljenje sportom i moguće je doći i do profesionalne karijere.

Iako on nije izabrao put profesionalnog sportiste, ističe zahvalnost prema ljudima iz vaterpolo kluba Zemun koji su mu dozvolili da trenira u njihovim terminima, a u njegovom rodnom gradu Nišu, uvek su tu saigrači iz kluba Nais. Vaterpolo ga je naučio disciplini i ojačao njegov timski duh, a takođe dodaje da je sport taj koji je pre svega, sve njih,  pomerio sa ulice.

 

Disciplina III: O značaju sporta i njegovom položaju

Ako želiš da treniraš, nije ti potreban niko – bitno je samo da hoćeš i radiš na tome, ističe Bogdan, a Martina dodaje da sport ne treba smatrati kao privilegiju već da on treba da bude deo našeg svakodnevnog života. Iako su već istakli da je značaj sporta pre svega u zdravlju i mentalnoj stabilnosti, Dimitrije naglašava i sticanje discipline na šta se Jovana nadovezuje da je vreme provedeno baveći se sportom, najbolje iskorišćeno vreme. Kažu da smo zemlja talenata, ali da se sport u Srbiji nedovoljno ceni. Ne ulaže se dovoljno u mlade talente, a to često ume da demotiviše sportiste pa odustaju od sporta, kaže Jovana. Dimitrije i Bogdan osvrnuli su se na rekreativan sport, koji Srbija ne prepoznaje u pravoj meri.  U sport se malo ulaže i ne promoviše se dovoljno, država je više okrenuta velikim klubovima u Beogradu, ističe Dimitrije, dok Bogdan naglašava da je naša zemlja, zemlja profesionalnog sporta. Kod nas rekreativni sport ne postoji, ljudi nemaju tu naviku da se bave njime. Zato je SOFA bitna i trebalo bi da postoji u što više gradova, zaključuje Bogdan.

 

 Disciplina IV: O turniru

Ekipi je, osim Bogdanu, ovo bilo prvo učešće na SOFA turniru. Martina će ga pamtiti po posebnoj čaroliji. To je bio osećaj čistog, istinskog, sportskog duha. Taj sportski mentalitet, snaga, energičnost i pozitivna energija su samo potvrdili da smo zajedno mnogo jači. Jovana je na prošlogodišnjem turniru bila volonter i to baš na plivanju. Još tada je odlučila da će se vratiti i ove godine, ali kao učesnik. Međutim, ono zbog čega će im ovaj turnir ostati u sećanju i zbog čega će mu se opet vratiti jeste prijateljstvo. Prijateljstvo koje su stekli i koje prevazilazi i sam sport.

 

Slike:
I –  S leva na desno, Jovana i Martina
II – S leva na desno, Dimitrije i Bogdan

III – S leva na desno, Jovana, Aleksa i Martina

 

 

 

Autor: Maria Petrović